Nestašice lijekova predstavljaju sve veću prijetnju javnom zdravlju u EU, naročito u slabije razvijenim državama članicama. Posljedice takvih nestašica uključuju smanjenu kvalitetu liječenja i stvaraju nejednakosti među pacijentima ovisno o zemlji u kojoj žive. U razdoblju od 2017. do 2019., obavijesti o nestašici lijekova u Uniji su se povećale za 60%, a pritom lijekovi za liječenje raka, infekcija i poremećaja živčanog sustava čine više od polovine lijekova kojih nema dovoljno, što je apsolutno nedopustivo. Nadam se da će revizija EU zakonodavstva o lijekovima pomoći u rješavanju problema sistemskih nestašica u svakom trenutku. Novim zakonodavstvom moramo poboljšati praćenje i ublažavanje nestašica lijekova, osobito onih kritičnih. Odredbe prema kojima će farmaceutska poduzeća morati brže izvješćivati o nestašicama lijekova te biti obvezna uspostaviti planove za sprečavanje nestašica generalno predstavljaju korak u dobrom smjeru, mada svakako ima prostora za poboljšanje, posebno vezano uz rokove. Pri tome je ključno da svi građani Unije imaju jednak pristup lijekovima, a ne da imamo građane prvog i drugog reda kao što je sada slučaj i svakako je neprihvatljivo.
Nestašica lijekova u opskrbi može se pojaviti na različitim razinama opskrbnog lanca zbog niza okolnosti koje često nije moguće predvidjeti. Razlozi su složeni, od problema u proizvodnji i distribuciji, neočekivanih povećanja potražnje nakon epidemija ili prirodnih katastrofa do cijene, o čemu se odlučuje na nacionalnoj razini.
S druge strane, sve što se događalo u posljednje tri godine pokazalo je da EU mora ozbiljno poraditi na vlastitoj strateškoj autonomiji u području zdravstva ukoliko ne želimo da netko drugi u budućnosti odlučuje o našim životima i našem zdravlju. Prije nekoliko desetljeća Europa je imala vrlo jak položaj u istraživanju i inovacijama u zdravstvu, ali je u velikoj mjeri izgubila tu prednost. Danas, unatoč nekim iznimkama, većina inovacija i inovativnih tvrtki nalazi se negdje drugdje. EU sve više zaostaje u razvoju i proizvodnji inovativnih lijekova u usporedbi s SAD-om. Ako, pored toga, uzmemo u obzir eksplozivan rast Kine, vidimo da je situacija izuzetno zabrinjavajuća i dugoročno strašno opasna..
Moramo stvoriti okruženje koje privlači, a ne stvara prepreke proizvođačima novih inovativnih lijekova, posebno u zahtjevnim područjima poput rijetkih i dječjih bolesti. To uključuje poticaje, zaštitu intelektualnog vlasništva, ali i mjere industrijske politike koje idu puno šire od samog farmaceutskog paketa o kojem u posljednje vrijeme raspravljamo. Birokratizacija i regulatorni tereti, koji su nažalost sve veći, ne smiju postati toliki da naruše temelje naše zdravstvene zaštite, smanje dostupnost lijekova i na taj način ugroze ljudske živote.
Sve u svemu, mislim da je farmaceutska reforma koju je predložila Europska komisija korak u dobrom smjeru. Mislim da ona adresira one ključne probleme s kojima se moramo suočiti, ali, naravno, postoji prostora za napredak. Međutim, ono što je posebno važno je da to nije jedino rješenje, da postoje druga područja europskog zakonodavstva o kojima se mora razmisliti, poput direktiva o transparentnosti, poput revizije propisa o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti, kako bismo stvorili ono što želimo, a to je jedinstveno tržište, doista jedinstveno tržište lijekova u Europskoj uniji i kako bi se omogućilo da doista svi građani Europske unije imaju dostupnost lijekova na isti način u istom trenutku. Imamo još puno posla. Europska unija doista tu može pružiti dodanu vrijednost u odnosu na situaciju kakvu imamo sada kada je puno toga još uvijek fragmentirano, ali moramo svi skupa djelovati zajedno kako bismo doista omogućili da naši pacijenti dobiju one lijekove koje trebaju, da dobiju najkvalitetnije lijekove u najkraćem mogućem roku i da svi imaju pravo na jednaku zdravstvenu zaštitu.
Imenovan sam izvjestiteljem EPP-a za dio reforme EU zakonodavstva o lijekovima. Reforma se sastoji od dva zakonodavna prijedloga – nove Uredbe i Direktive, koje čine regulatorni okvir EU-a za sve lijekove, uključujući i one za rijetke bolesti te za djecu. Njima se pojednostavnjuje i zamjenjuje dosadašnje zakonodavstvo o lijekovima koje se posljednji put ozbiljnije mijenjalo pred 20 godina, a ispred EPP-a ću biti zadužen za formiranje stajališta Parlamenta za Uredbu.
