Ribarstvo je dio identiteta brojnih europskih država. U Hrvatskoj, državi iz koje dolazim, ono je prisutno od antičkih vremena. Tisućljetna ribarska tradicija neizostavan je dio mediteranskog života, a s vremenom je ona postala i dijelom bogate turističke ponude. Nažalost, brojni problemi s kojim su se ribari, naročito u malom i obalnom ribarstvu, suočavali samo su se pogoršali zbog nestabilnih geopolitičkih okolnosti. Činjenica je da zaposleni u ribarstvu imaju niske plaće i da rade u teškim i često nesigurnim uvjetima dok sve veći troškovi poslovanja čine ribarstvo manje privlačnim, osobito mladim ljudima. Poseban problem za ribare je porast cijene plavog dizela koji se izravno odražava na troškove njihova poslovanja i cijenu ribe. Zato su važni konkretni i brzi oblici potpore ribarima koji uključuju subvencije i očuvanje poreznog izuzeća za gorivo, ali i potpore za skladištenje, zamrzavanje i hlađenje ribe. Osim toga, kada je riječ o malom ribolovu, valja napomenuti da je prosječna starost ribarske flote 32,5 godina, što dovodi do povećanja troškova rada i smanjuje konkurentnost u ribarstvu. S tim u vezi, ključno je da Europska komisija predvidi dodatne potpore kojima se može odgovoriti na navedene izazove. Vjerujem da kao stratešku djelatnost i dio našeg identiteta, ribarstvo moramo sačuvati za generacije koje dolaze.
