Tomislav Sokol je jedan od novih HDZ-ovih zastupnika u Europskom parlamentu. Odlučio je da mu prioritet u svom mandatu budu pitanja vezana za zdravlje, što je i uža specijalizacija. U godini koju je obilježila pandemija, koja je bila najveći izazov za EU u povijesti, ova područje se pokazalo kao ključno u djelovanju EU. O tome zastupnik Sokol govori u ovom intervjuu kojeg smo odradili u pisanom obliku.
Recite nam prvo koliko su mjere uvedene zbog Korone utjecale na vaš rad kao zastupnika. Radite li više iz Hrvatske ili uspijevati sudjelovati na sastanke u Bruxellesu?
Mjere su utjecale na način i mjesto rada u smislu da se više aktivnosti odvijalo „online“, a manje u neposrednom kontaktu te sam više boravio u Hrvatskoj, ali kvaliteta i opseg rada mojeg Ureda se nisu promijenili, čak smo u nekim područjima radili više i intenzivnije baš zbog mogućnosti održavanja više „online“ sastanaka. Od početka pandemije, odnosno od trećeg mjeseca organizirao sam 4 konferencije na temu zdravstva i jednu vezanu za razvoj pametnih sela, a sudjelovao sam na čak njih 22. Postavio sam 31 pitanje Europskoj komisiji, imao 8 govora u Parlamentu, sudjelovao na 34 sjednice odbora, te započeo rad na četiri izvješća i mišljenja, a s kolegama Ondřejem Knotekom i Claudiom Gamon pokrenuo sam Europski savez za transformativne terapije. U tom razdoblju imenovan sam potpredsjednikom međugrupe RUMRA & smart villages. Samostalno i zajedno s kolegama iz Kluba zastupnika EPP-a podnio sam ukupno 169 amandmana na razini odbora te jedan izrazito važan za Hrvatsku tijekom plenarne sjednice, kada smo intervenirali amandmanom u konačan tekst Rezolucije kako bismo osigurali da poziv za dovršetak Schengenskog područja ne bude izostavljen iz konačnog teksta. Sama činjenica da je naš amandman usvojen s čak 523 glasa jasan je pokazatelj da smo obavili kvalitetan posao.
Član ste Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača a posebno ste aktivni u pitanjima vezanih za zdravstvo. Vi ste u okviru programa "EU za zdravlje" najavili uspostavu zdravstvenih centara izvrsnosti i poboljšanje prava pacijenata u Hrvatskoj i EU. Što to konkretno znači za običnog građanina u Hrvatskoj gdje su zdravstvene usluge uvijek ispod očekivanja građana?
Hrvatski građani moraju imati jednak pristup zdravstvenim uslugama i kvalitetnim programima prevencije i ranog otkrivanja karcinoma kao i građani najrazvijenijih zemalja i na tome radim od prvog dana mandata.
Europska unija nedavno je donijela svoj četvrti zdravstveni program, za razdoblje 2021.-2027., pod imenom “EU za zdravlje”. Pregovarači Europskog parlamenta i Vijeća EU postigli su sporazum o aktivnostima koje će se financirati s 5,1 milijardi eura, što je deset puta veći iznos nego je bio predviđen prethodnim višegodišnjim financijskim okvirom.
Riječ je o najvećem i najambicioznijem europskom programu za zdravlje do sada i značajnom iskoraku kojim zdravstvo napokon dobiva važnost koju zaslužuje.
Od početka svog mandata tražim pojačano financiranje zdravstvene infrastrukture, prvenstveno putem kohezijske politike kojom bi se omogućila uspostava medicinskih centara izvrsnosti na razini Europe.
Zadovoljan sam što su usvojeni moji amandmani na Uredbu REACT-EU kojima će se iznos od 47,5 milijardi eura moći koristiti za izgradnju i razvoj centara izvrsnosti u cijeloj Uniji specijaliziranih za razvoj posebnih tretmana za nove zdravstvene potrebe. To znači da bi pojedine ustanove koje su već vrhunske u pojedinoj vrsti zahvata postale centri u kojima bi se takvo liječenje pružalo građanima iz cijele Europske unije. Primjerice, Zagreb je sa svojim zdravstvenim ustanovama u europskom vrhu po transplantacijama organa, osobito jetara, i one bi se mogle u Zagrebu obavljati za građane cijele Europske unije, uz dodatnu koncentraciju financijskih sredstava te edukaciju i mobilizaciju medicinskog osoblja za tu svrhu. Istodobno, hrvatski građani bi mogli u drugim centrima izvrsnosti u toj budućoj razgranatoj mreži diljem Europe dobiti najvišu razinu medicinske usluge za druge zahvate koji su im potrebni.
Nedavno ste u priopćenjima o vašim aktivnostima naglasili kako će, nakon novih odluka Europskog parlamenta, i Hrvati imati veće mogućnosti liječenja u druge države članice. Direktiva o prekograničnim zdravstvenim uslugama, kojom se građani iz jedne države mogu liječiti u drugoj, postoji već dugo ali se u slučaju Hrvatske mnogi žale da od HZZO.-a ne mogu dobiti potvrdu za takve usluge vani. Što se sada mijenja i kako osigurati da hrvatski građani ta prava lakše koriste kada kod kuće ne mogu dobiti pravovremeno i kvalitetno liječenje?
U ime Kluba zastupnika EPP-a vodio sam višemjesečne pregovore o izvješću na temu budućnosti slobode pružanja usluga s drugim političkim grupacijama, te sam uspio u izvješće uvrstiti i prekogranično pružanje zdravstvene skrbi. Naime, postoji nesklad između prakse Europskog suda i odredaba Direktive o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi pri čemu Direktiva stvara dodatne poteškoće u prekograničnom pružanju zdravstvenih usluga. Nakon što sam postigao da Parlament zauzme jasno stajalište u pravnom dijelu, lakše ćemo osigurati našim pacijentima prekograničnu zdravstvenu skrb kada ona bude potrebna, čime ćemo smanjiti nejednakosti u pristupu zdravstvenoj usluzi. Izvješće bi trebalo biti na dnevnom redu plenarne sjednice EP-a već u siječnju.
Cijelu stvar dodatno komplicira činjenica da, pored Direktive, postoji i Uredba 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti temeljem koje se može ostvariti pravo na liječenje u drugoj državi članici EU, ali pod različitim uvjetima u odnosu na Direktivu. Prema Uredbi, pacijenti imaju pravo na liječenje pod istim uvjetima kao pacijenti osigurani u državi liječenja što znači da ne moraju plaćati participaciju ako ju ne moraju plaćati ni osiguranici u državi u kojoj se provodi liječenje ali moraju uvijek prethodno tražiti odobrenje vlastitog socijalnog osiguranja za pokrivanje troškova. Prema Direktivi, prekogranična zdravstvena skrb funkcionira tako da pacijent iz vlastitog džepa plaća liječenje koje mu nije dostupno u Hrvatskoj, a zatim traži refundaciju od HZZO-a. Također, kod primjene Direktive, pacijenti u određenim situacijama mogu ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu u inozemstvu i bez prethodnog odobrenja HZZO-a. Mnogo je tu problema, od same kompliciranosti ovakvog dvostrukog sustava, do činjenice da ovo pravo sebi mogu priuštiti uglavnom bogatiji i informiraniji, dok prosječan građanin često nije dovoljno informiran i nema pristup potrebnoj svoti novca stoga se nalazi u težem položaju. Slični problemi su, nažalost, prisutni u mnogim državama članicama. Aktivno radim i na postavljanju temelja za osnivanje posebnog fonda kojim bi se građanima plaćala prekogranična zdravstvena skrb unaprijed, kako bi svi mogli imati pristup kvalitetnom liječenju. U svakom slučaju, europsku regulativu o prekograničnom liječenju treba pojednostavniti i na tome ću nastaviti raditi i u idućoj godini.
Zdravstvo je ove godine bila glavna tema u svim državama zbog krize koju je prouzročila korona virus. Što se mijenja na razini EU jer zdravstvo je i dalje nadležnost država članica?
Europska unija ne smije dopustiti da postoje razlike u liječenju između Njemačke, Danske ili Hrvatske, kakvima svjedočimo danas, a ako se u pandemiji dogodilo išta dobro, to je promjena stava Europske unije prema zajedničkom pristupu zdravstvu.
Europska unija koordinirala je svoj odgovor na pandemiju, a osobno sam sudjelovao u pripremi Rezolucije o koordiniranom djelovanju država članica u suzbijanju pandemije uzrokovane koronavirusom. Također, među prvima u Europskom parlamentu sam pokrenuo inicijativu koja je rezultirala izglasavanjem Izvješće o nestašici lijekova. Predložili smo mjere za vraćanje proizvodnje lijekova u EU, uspostavu pričuve za lijekove od strateškog značaja, zajedničku europsku javnu nabavu lijekova i poboljšan sustav dojave nestašice lijekova. Sada smo na korak bliže postizanju europskog suvereniteta u opskrbi lijekovima.
Zajednički se djeluje i na financiranju istraživanja koja će omogućiti pronalazak lijeka za teške bolesti poput Alzheimera i leukemije. Uz pronalazak lijeka ključno je i da novi lijekovi budu dostupni i pacijentima iz manje bogatih zemalja.
Rak je odgovoran za 27 posto smrtnih slučajeva u Hrvatskoj. Kao drugi najčešći uzrok smrtnosti u Europi onkološka oboljenja konačno dobivaju europski odgovor. Što u tom procesu Europski parlament i vi kao zastupnici u možete pridonijet?
Borba protiv raka svim raspoloživim sredstvima je jedan od prioriteta mog političkog i osobnog angažmana. U Posebnom odboru za borbu protiv raka razmatramo mjere za jačanje pristupa u svakoj ključnoj fazi bolesti: prevenciji, dijagnozi, liječenju, životu osoba koje su preboljele rak i palijativnoj skrbi. Pomoći ćemo neprofitnim kliničkim istraživanjima u područjima koja farmaceutska industrija ne istražuje jer nisu dovoljno profitabilna, primjerice u liječenju rijetkih tumora. Programi prevencije, kao i pristup najboljim metodama liječenja moraju postati jednako dostupni Hrvatima kao i svim ostalim građanima Europske unije.
Cilj Posebnog odbora za borbu protiv raka, čiji sam član, donošenje je niza prijedloga za što bolju realizaciju Europskog plana za borbu protiv raka. Koristimo sjednice za saslušanje stručnjaka o svim relevantnim temama povezanih s rakom: od istraživanja i ulaganja u infrastrukturu do zdravih životnih navika i izazova onkoloških „survivora“ nakon ozdravljenja. Povezivanje političara sa svim dionicima na visokoj razini svakako će doprinijeti u borbi protiv ove pošasti modernog doba na EU razini, a i na razini država članica.
Kroz program "EU za zdravlje", naglasili ste i da ovaj program i kohezijska politika smatra vrlo korisnim alatom i najvećim izvorom sredstava iz EU proračuna. Spominje se svota od preko 47 milijardi eura u tu svrhu. Je li Hrvatska spremna iskoristiti ovakve prilike kako bi poboljšala zdravstvenu infrastrukturu?
Hrvatska svakodnevno napreduje u iskorištavanju sredstava kohezijske politike i ove smo godine svjedočili činjenici da su pojedina ministarstva čak i probila granicu od 100% iskorištenih predviđenih sredstava. Siguran sam da će i korištenje sredstava kohezijske politike i iz programa „EU za zdravlje“ biti učinkovito. Primjerice, u Hrvatskom saboru nedavno je usvojen Nacionalni strateški okvir protiv raka do 2030., koji sam i osobno podržao. U njemu su istaknuti ciljevi za koje će se moći koristiti sredstva iz spomenutog programa, a za čije se ostvarenje i osobno zalažem u Europskom parlamentu, poput uspostave spomenutih centara izvrsnosti za pojedine skupine rijetkih tumora koji će oboljelima osigurati veću kvalitetu zdravstvene skrbi, ranu dijagnozu, dijagnostičku točnost, kao usmjeravanje pacijenata u centre u najranijem mogućem stadiju bolesti. Sve su to ciljevi za čije ispunjenje Hrvatska može i hoće koristiti raspoloživa kohezijska sredstva.
Što Hrvatska po vašem mišljenju mora učiniti da na kraju raspolaže financijskim i regulatornim instrumentima na području zdravstva i borbe protiv raka?
Hrvatska mora iskoristiti značajan dio od 24,2 milijarde eura koje će imati na raspolaganju iz proračuna Europske unije za unaprjeđenje zdravstvenih usluga i zdravstvene infrastrukture. Ovdje se ponajviše referiram na sredstva kohezijske politike koja treba iskoristiti u sinergiji s programom Obzor Europa i EU za zdravlje. Važno je sredstva usmjeriti prema ostvarivanju 143 cilja te 302 mjere spomenutog Nacionalnog strateškog okvira protiv raka do 2030. s ciljem poboljšanja zdravlja građana tijekom cijeloga života, smanjenja pojavnosti i smrtnosti od raka te produljenja i povećanja kvalitete života oboljelih od raka u Republici Hrvatskoj.
Konačno, ključan je zajednički europski pristup. Suradnja i mobilnost najboljih stručnjaka, zajednički projekti i prekogranična suradnja područja su koja mogu, uz podizanje svijesti o mogućnostima prekograničnog liječenja, poboljšati i ujednačiti kvalitetu zdravstvene skrbi na razini EU.
Zalažete se za omogućivanje zdravog načina život. Nedavno ste izjavili da Europskim novcem izgradimo sportske objekte u Hrvatskoj kako bismo ublažili incidenciju raka. Možete li to pojasniti?
Rak se svake godine dijagnosticira kod 3,5 milijuna osoba u Europskoj uniji, a 1,3 milijuna Europljana od te bolesti umire. Konzumiranje duhana i alkohola, loša i neprikladna prehrana, pretilost i nedovoljna tjelesna aktivnost značajno povećavaju mogućnost nastanka karcinoma. Moramo činiti više za bolju kvalitetu života građana jer se 4 od 10 oboljenja od raka može spriječiti.
Osobito je zabrinjavajuće to što je, prema istraživanju iz 2018., 19% petnaestogodišnjaka u Europi prekomjerne tjelesne težine ili pretilo. Odraslih je u tim kategorijama 18%, a 2000. ih je u Europi bilo samo 11%. Trend je očito negativan te se bojim da će ga ova pandemija dodatno pogoršati.
Mnogi ljudi žive u sredinama u kojima nemaju dostupan sportski sadržaj koji bi ih motivirao na tjelesnu aktivnost i zdravije životne navike. Imamo instrumente kohezijske politike koje trebamo, među ostalim, koristiti za izgradnju sportske infrastrukture, sportskih objekata i mreža biciklističkih staza diljem Hrvatske čime bismo potaknuli sve građane, a posebno djecu na veću fizičku aktivnost. Tako možemo izravno smanjiti incidenciju karcinoma upotrebom europskih sredstava, a s tim se slažu i znanstvenici koje smo saslušali na sjednici Posebnog odbora za borbu protiv raka na temu zdravog načina života.
