“Socijalna politika u primarnoj je nadležnosti država članica. Europska unija može djelovati na način da podupire, koordinira ili dopunjuje nacionalne politike. Slična je situacija i u zdravstvu, gdje se mora poštovati odgovornost država članica za utvrđivanje njihove zdravstvene politike i organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite, što uključuje upravljanje zdravstvenim uslugama te raspodjelu financijskih sredstava. U području zdravstva, EU treba isključivo rješavati probleme koje države članice ne mogu same riješiti. Najveći takav problem je nejednakost pristupa kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti za građane EU. Nedopustivo je da je u velikim državama članicama dostupno preko 90% novih onkoloških lijekova, a u pojedinim manjim državama ispod 10%, a goleme su razlike vezane i uz dostupnost liječenja rijetkih bolesti. Emigracija zdravstvenih radnika, posebno liječnika i medicinskih sestara, iz manje razvijenih u razvijenije države članice također je veliki problem. Europska unija može pomoći kroz financije i bolju regulativu. Europski proračun za zdravstvo treba radikalno povećati i omogućiti veća ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu, opremu i bolje uvjete za zdravstvene radnike i pacijente. Također, treba u potpunosti izmijeniti pravila o prekograničnom liječenju, kako bi pacijenti mogli brže i jednostavnije dobiti zdravstvenu zaštitu u inozemstvu koju ne mogu dobiti u svojoj zemlji.
Na kraju, moramo olakšati pristup kliničkim ispitivanjima i za građane manjih država članica kojima su ona danas uglavnom nedostupna. Kolegice i kolege, EU može puno više učiniti u omogućavanju jednake zdravstvene zaštite za sve građane EU i zato nam treba bolja regulativa i puno veći proračun, nego je to sada slučaj.” zaključio je Sokol.
