Nestašica lijekova i cjepiva dugogodišnji je problem koji se dodatno aktualizirao pojavom pandemije COVID-19, no i u posljednjih par tjedana svjedočimo da se pojedine države članice suočavaju s nestašicom antibiotika i pedijatrijskih analgetika. Kad je riječ o proizvodnji aktivnih farmaceutskih sastojaka, kemijskih sirovina i lijekova, EU sve više ovisi o trećim zemljama, uglavnom Indiji i Kini. Pretjerana ovisnost o uvozu aktivnih sastojaka za proizvodnju lijekova rezultat je pogrešnih industrijskih politika te EU mora hitno djelovati po tom pitanju. Moramo uvesti financijske poticaje da bi proizvođače potaknuli na proizvodnju u Europi. Također, na EU razini potrebno je stvaranje pričuve lijekova od strateške važnosti za slučaj budućih nestašica lijekova. Dakle potrebno je ojačati opskrbne lance uz strateško stvaranje zaliha te povećanje proizvodnje i ulaganja u Europi.
Osim toga, ukazao sam na važnost da se antibiotici koriste racionalno da bi se održala njihova djelotvornost i izbjegla antimikrobna rezistencija.
Zbog nestašice lijekova i medicinske opreme pacijenti su izloženi riziku, a zdravstveni sustavi država članica se nalaze pod pritiskom. EU mora čim prije osigurati europsku samodostatnost lijekova s ciljem zaštite svih europskih građana. Isto tako, trenutna nestašica ne smije uzrokovati porast cijene lijekova te ako do toga dođe, EU mora ići u provođenje zajedničke javne nabave. Zajedničkom javnom nabavom EU će ojačati pregovarački položaj manjih i slabije razvijenih država članica, poput Hrvatske, te će sniziti visoke cijene. Trenutne nestašice su nam velika opomena i znak da moramo mijenjati dosadašnje prakse te svojim građanima i medicinskom osoblju jamčiti sigurnost.
