Nesporno je da europska poduzeća moraju biti aktivan sudionik izgradnje održivog društva i da kroz svoje poslovanje moraju doprinijeti postizanju klimatskih ciljeva, što je i cilj direktive o dužnoj pažnji. Međutim, plemenit cilj zaštite okoliša i ljudskih prava, pretvorio se očito u instrument kojim se poduzećima nameće dodatan administrativan teret, otežava poslovanje i u konačnici, čini ih manje konkurentnima na svjetskoj razini. Činjenica je da niti tri mjeseca nakon postignutog političkog dogovora još uvijek nemamo konačan tekst ovog zakona koji bismo mogli detaljno analizirati, a to nikako ne pridonosi rastu pozitivne poduzetničke klime u Europskoj uniji. Osim što predviđa dodatne obveze izvješćivanja o rizicima povezanima s okolišem, dogovorom iz prosinca, utvrđuje se i to da bi se usklađenost s direktivom o dužnoj pažnji mogla smatrati kriterijem za dodjelu ugovora o javnoj nabavi i koncesija. Ovo izaziva posebnu zabrinutost poduzetnika koji ne znaju što se točno od njih očekuje kad je u pitanju usklađivanje s direktivom. Rezultat svega toga je činjenica da sada Vijeće ne može postići potrebnu većinu za potvrdu političkog dogovora. U okolnostima u kojima Europskoj uniji prijeti deindustrijalizacija i u kojima polagano, ali sigurno gubi u utrci globalne konkurentnosti, važno je da europskim poduzetnicima omogućimo stabilnost i predvidljivost u poslovanju. Stoga pozivam sve dionike da ulože maksimalne napore kako ostvarenje plemenitih ciljeva ne bi ugrozilo konkurentnost europskih poduzetnika.
