Postignutim dogovorom o azilu i migracijama omogućujemo državama članicama da efikasno štite vanjske granice ali i da se bore protiv krijumčara ljudima. Sviđalo se to nekima ili ne, države članice, a ne krijumčari, odlučivat će tko može, a tko ne može ući u Europsku uniju. Prema novim pravilima, na granici će se procjenjivati jesu li zahtjevi za azil neutemeljeni ili nedopušteni, a to će spriječiti da se postupak povodom zahtjeva za azil, kao što je to do sada uglavnom bio slučaj, događa dublje u teritoriju država članica. Treba jasno reći da Europska unija ne može na svoj teritorij primiti sve one koji se žele domoći EU samo zato što se tu bolje živi. Zato je važno spriječiti učestale zlouporabe sustava azila i razlikovati ekonomske migrante od izbjeglica, što se ovim paktom i čini. Ne tako davno, skupina zastupnika u Europskom parlamentu, lijeve orijentacije, pokušala je nezakonito prijeći državnu granicu RH i tako isprovocirati međunarodni incident u čemu su ih branili i njihovi kolege Peđa Grbin i Biljana Borzan. S jedne strane imamo situaciju u kojoj Zoran Milanović pokušava peglati svoj politički imidž zazivanjem snažnih granica, a s druge strane njegovi fikusi u SDP-u brane desant europskih ljevičara na hrvatsku granicu. Osim toga, koliko je ljevičarima nebitan nacionalni interes zrcali se i u činjenici da su nevladine organizacije povezane sa strankom Možemo kontinuirano sabotirale ulazak Hrvatske u Schengen, koristeći svaku priliku da bi bezrazložno klevetale hrvatsku policiju.
